Preksinoć
sam počela da trčim.Da , da , da trčim.Nisam mogla da verujem koliko
sam uspela da pretrčim.Valjda su mišići nogu toliko bili oduševljeni
što su aktivni , da su zdušno dali sve od sebe.Zeludac nije.Povratila
sam na usponu svega 4-5 x.Ali sam uspela.
E, sada tu dolazimo do Coca Cole.Dok sam presavijena zadnji put
povraćala, naišli su Cigani sa taljigama i konjem i preburljavaju po
kantama.I tako Ciga izvadi iz kante flašu nepopijene Coca Cole.Navrne
on, dobar cug, pretpostavim da vidi da li je još za piće , i onda da
Ciganki , koja popi ostatak naiskap.Detetu nisu dali nista, po mom, na
svu sreću.Podelili su na pola, supruznički.E, tu se vidi da on voli
nju.Mislim da tim činom su pokazali ljubav jedno prema drugom.Zivot nije
film , ali ova bi scena bila savršena.
Eto toliko.I u siromaštvu ima ljubavi, deljenja.Osim toga za mene Ciga
je bio pravi dzentlmen.On je preburljavao po kantama i borio sa sa
djubretom i smradom iz kanti ,Ciganka je spokojno sedela na
taljigama.Idila na svežem vazduhu.....Pričam društvu, ovu priču i
smeju se.Kažu , nisi videla sve, do kraja.Kako to pitam ja? Sigurno je Gankina
bila sledeća kanta...
Sinoć
dok sam opet krivudala ulicama , naltela sam na nov par Ganaca(bez
taljiga) i opet je suprug zaponio u dubine kante, a supriga je čekala
njegov povratak.Znala je da će se vratiti.Nisam sačekala da vidim ishod
istaživanja kante.Otrčala sam..